Iz daljine, s unutrasnjeg puta razvucenog kroz brisani prostor iz pravca Indjije, kopljasti bordo zvonik evangelisticko-protestantske “Svapske” crkve u Putincima kod Rume i nesto specificno u arhitektonskim obrisima kuca naslaganih kao lego-kocke u epicentru kontinenta Srema, navesce vas na pomisao da prilazite nekom nemackom (svapskom) selu.

U selu ce vam (Srbi) potvrditi da Putinci, raskrsce Srema, i jesu nemacko selo, doduse bez Nemaca, tj. bili su vecinsko nemacko selo (60 odsto populacije) do pred kraj Drugog svetskog ubijanja, kada je u strahu od odmazde pred petokrakom nemacki svet napustio Putince i zbrisao sa “svojima”

Sezdeset godina kasnije…

Na privatnom proputovanju autom kroz Putince (prema Rumi, u kojoj nisam imao nikakva posla), prilikom jednog od mojih subotnjih bekstava od novinarstva, zastajem na casak u zivahnom centru sela s dve spokojne, crne babe koje su stajale u prvom planu raskrsca, koje me nude domacim jajima poredjanim na tezgama od kutija za cipele, dok se spremam da, za zlu ne trebalo, fotografisem opustoseno truplo pomenute “svapske” crkve.

Gospodine, oprostite…” kucnuo me je s ledja po ramenu uljudan covek u plavom pakovanju, zastakljenih ociju.

Mislio sam da ste stranac”, obratio mi se Stevan Kovacevic, prvi covek ovdasnjeg udruzenja penzionera. “Znate, dolaze stranci u selo, najcesce Nemci, slikaju unakazenu crkvu i pokazuju po svetu kakvi smo varvari mi Srbi! Ali, dragi gospodine, ne znam ni ko ste ni sta ste, ali mi Srbi iz Putinaca ogradjujemo se od ovog vandalizma…” I, dakle, sta sam mogao, stigla me tema. Da se pod zemlju sakrijem, i tamo bi me pronaslo novinarstvo.  Sledi prica o crkvi u Putincima! Posle Drugog svetskog rata, Nemci-Sremci, patoloski vredni ljudi, ostavili su u Putincima kuce i zemlju, grobove, uspomene, sremske becarce i – pomenutu crkvu, masivnu gotsku crkvu utemeljenu na novcanim prilozima grupe gradjana u drugoj polovini XIX veka, opremljenu “specijalnim” zvonima, uvezenim iz Austrije, cija se evangelisticko-protestantska zvonjava “cula do Rume”, i ozvucenu orguljama iza kojih je ostala prica da su po kvalitetu zvuka bile druge u Evropi (Goran Davidovic, mestanin: “Secam se, kada je sedamdesetih godina svestenik iz Golubinaca u crkvi drzao sluzbu, orgulje su jos bile upotrebljive.” Pa, dobro, neka u uspomeni na cudesne orgulje i austrijska zvona ima i tzv. provincijske megalomanije (iako ne mora da znaci), ali kako bilo da bilo, za nas je relevantno sadasnje stanje crkve u Putincima, jedne od najlepsih gotskih crkava u Vojvodini, a stanje, na zalost, glasi: zvona su odavno istopljena, orgulje su prezivele Dva svetska rata, izdrzale su sve do sedamdesetih godina, a onda su ih orguljasi mraka malo-pomalo grickali, pocupali, razvukli (Zvonko Sojat, mestanin: “Secam se tih orgulja, kako da ne… Poslednji put su zasvirale prilikom svadbe nekih Madjara iz Dobrodola.”

Najzad, ostala je samo unakazena kamena lobanja ili mrtvi artefakt bivse kulture i sadasnje nekulture, mrlja na kolektivnoj savesti Putinaca, ruglo na raskrscu Srema koje isteruje stid i gorcinu iz duse svakog civilizovanog coveka (Nikola Stanisic, predsednik saveta Mesne zajednice: “Svi smo u Putincima postidjeni zbog ocajnog stanja te crkve!

Licno, sve cu uciniti da se zaustavi dalje propadanje ovog spomenika kulture, ali selo nema novca za obnovu. Razgovarao sam sa ataljeom za kulturu nemacke ambasade, kontaktirao sam i svestenika iz Golubinaca, nadamo se pomoci...”;). Stide se Putinci, ali, izgleda, ne i vlasnik najblize kuce, koji je straznji deo crkve (iza oltara) okruzio svinjcima, kokosinjcima, smecem… Oklevetani smo zbog pojedinaca koji su crkvu opustosili, i osobe koja je iza oltara napravili svinjac!” Zali mi se Stevan Kovacevic u punoj kafani Doma penzionera (i u drustvu mestana koji dele njegovo misljenje). “To nema smisla! S tim mora da se prekine!…” 

" Dobro, ali zasto Nemci, umesto sto je fotografisu, ne obnove svoju crkvu?” upitao sam sagovornika? " 

“Opekli su se… Kome da daju novac? Imam saznanja da su pre nekoliko godine dali novac za obnovu crkvu, ali od tih para ociscen je samo golubiji izmet! Stojim iza ovih reci imenom i prezimenom!”

Saosecam sa gospodinom Kovacevicem, dok mi rezignirano saopstava s drhtajem u oku da se svakog jutra budi sa osecanjem krivice, i da vise ne moze da gleda i da trpi sramotu kojom je, sasvim nepravedno, zigosano celo selo, a on kao pojedinac ponizen…

Sramota me je… Vredja me kao coveka, kao Srbina, ponizava me kao gradjanina Putinaca, zato sto je ova, inace, lepa gotska crkva, ukras sela, kao sto i sami vidite, pretvorena u ruglo, i ocajan sam… ocajan do neba, ljudi moji… zato sto sam bespomocan da bilo sta ucinim da se crkvi vrati civilizovani izgled. Ne mogu to vise da gledam! Obijena vrata i polupani prozori, unutrasnjost pretvorena u gomilu suta i smeca i oltar iznad kojeg krov prokisnjava, orgulje… o, kakve smo prelepe orgulje imali… iscupane, odnete, i cevi ugradjene u kotobanju… Svinjci i kokosinjci iza crkve… Izvinite, ali ja se toga gnusam! Ja se toga stidim! Stidim se zbog drugih! Stide se celi Putinci, jer nije selo, da se razumemo, nisu Srbi iz Putinaca pretvorili ovu crkvu u ruglo… U ovakvo ocajno stanje doveli su je pojedinci, i zbog njih smo svi u Putincima sa zigom na celu. I niko im nista ne moze. Kako da objasnim Nemcima, kada dodju u Putince, stanu pred crkvu i ne mogu da veruju da je tako nesto joљ moguce u Evropi… Kako da im objasnim da ja, Srbin, nemam veze sa tim vandalizmom, da ovde zivi civilizovan svet, svet koji svakog dana crveni od stida gledajuci tu crkvu, ali nemocan je pred rusilackom obescu i zatucanoscu manjine!…

Znate, prestar sam da me prave budalom i sotonom. I nisam kriv sto su me napravili sotonom. Nisam kriv sto sam izopacena, unakazena licnost. Ucili su nas kako ne treba: otmi tuрe, cupaj brkove, udri, rusi… Unakazili su nas, frustrirali, a ja upravo ocu da se izbavim. Ne dozvoljavam im vise da mi to rade! Ja, Srbin iz Putinaca, ne dozvoljavam da mi pljuju po mojoj nemackoj crkvi! Ne dozvoljavam da mi skotovi zagadjuju zivot! Vidite, gospodine, ja nisam vernik. Sta vise, zivim ovde u Putincima u svapskoj kuci koju je moj otac dobio u kolonizaciji. Moj otac je bio prvoborac-spomenicar, ali bez obzira na sve to, kako se rat zavrsio i ko je bio u pravu, ostavimo to istoriji... Sada hocu da zivim kao sav ostali svet!”

Nagledao sam se po “kicenom Sremu” ubijene ili oskrnavljene lepote: unakazenih i zapustenih kuca i avlija, palata i cardaka, i crkvi svih vera, oderanih, musavih zabata i direrovski izvezene fasadne plastike, smrvljene i pretvorene u sut koji u smetovima zatrpava cokle. Nagledao sam se cardaka s rezbarijama u drvetu kao izvezenim iglom ili spajanim pincetom, remek-dela koja pokidana strce i otpadaju u fronclama i krhotinama kao crvotocina. I video sam avlije u srednjovekovnom mraku koje zaudaraju kao voda od suрa, pacovske jazbine, crvotocine, nakrivljene klozete s otvorenim kiblama, pored zagadjenih bunara i sklepanih svinjaca, s kerom koji se u nevidjenim mukama (s komadom blatnjavog hleba na zemlji) vrti na prekratkom lancu. I jos sam video ubogaljene i ponizene crkve zapisanih zidova i iskopanih ociju u kojima suste slepi misevi, crkve sa zvonima okovanim u paucini, s oltarom u brdascima golubijeg izmeta. Nagledao sam se, po Sremu, svega i svacega, i jos mi nije jasno: zasto je (kod nas) ruznije lepse od lepog? Zasto je ova fasada prljava i siva, kada bi smo se bolje oseжali da je cista i, recimo, svetloplava? Zaљto je ova avlija ugusena u smradu i smecu, kada bi i njima i nama (nama koji tu prolazimo) bilo prijatnije da je sredjena i u cvecu?

Lako je Nemcima ili Svabama, kako hocete, kada kao “turisti” doputuju u rodne Putince kraj Rume (vrate se kuci u Srem, tako reci) i, ubijeni u pojam, zaprepasteni, utuceni, psihicki smozdeni, stanu u centru svog sela ispred skeleta crkve u kojoj su neki od njih i krsteni. Lako je njima, oni ce se sutra (makar i sa suzom u oku) vratiti u svoju umivenu Nemacku.

A kako ce se Putincani, civlizovani svet koji ovde ostaje da zive, i svakoga dana prolazi spustenog pogleda kraj te ubogaljene, ocerupane i razlupane “svapske” crkve, kako ce se, dakle, cestiti ljudi koji tu crkvu ni noktom nisu ogrebali, kako ce se oni izboriti sa svojim stidom zbog drugih? I onda sam, jednako bezeci od novinarstva, produzio iz Putinaca prema Rumi. A u Rumi...

Krajnje je vreme da se dogadjanja iz doba komunisticke vladavine pocnu nazivati pravim imenom. Neosporno je da je bilo nasih gradjana Svaba koji su, pred sam kraj zadnjeg svetskog rata, napustili svoja kucista. Medjutim govoreci o tome nesme se ispustiti iz vida da su tu brojcano neznatnu grupu, pored jos manjeg broja stvarnih ratnih krivaca (zlocinaca), uglavnom sacinjavali ljudi koji, kao i vecina nas- danas zvanicno svih nas, nisu zeleli da se pomire sa zivotom pod komunistickim rezimom. Joљ vaznije je znati da su Svabe, ti koji verovatno nisu nista skrivili pa su ostali u svojim kucama,  svi redom, sa zenama i decom, od komunista bili  isterani iz svojih kuca i kucista. Sa tim nasim sugradjanima svapske nacionalnosti, desilo se sta se desilo- mnoge desetine hiljada nisu nikada vise videli ni musavu ni kasnije umivenu Nemaиku. Razlog ovom proterivanju bila je obisna pljacka koja se, uzgred receno, izvrsiocima do te mere osladila da su je kasnije prosirili i na, ne mali deo, svojih sugradjana tzv. ratnih profitera.

Kome treba ili sta da se radi sa besmislenom crkvom? Apsurdno je ocekivati da ce bilo ko iz Nemacke dati novac za obnovu i odrzavanje crkve za koju nema ni popa ni vernika i to samo zato da ulepsa selo iz kojeg su im proterani ocevi i majke! Nasa pravoslavna crkva istina, samo ponekad ali uvek nerado, pominje da su nam bogovi isti ali nikada joj nebi palo na pamet da opravlja nekakvu svapsku evangelisticku crkvu- a i sto bi to radila? Mogla bi na primer, ako bi imala od koga, da kupi ili da dobije na poklon oronuli objekat pa da ga preuredi u svoju crkvu koja bi bila dika sela i celog Srema. Ali avaj, oni ni sa svojim manastirima i crkvama neznaju sta ce.

Zajedniиki bog, Hristos, arhitektura, tradicija  i ko zna sta joљ ni najmanje ne opravdavaju postojanje crkve u selu nepostojecih ljudi i nepostojece religije. Medjutim i pored toga sto se uklanjanje crkve namece kao najrazumnije i najracionalnije resenje ni rusenje se nemoze sprovesti pre nego sto zakonodavac ne resi da li crkva i ono oko crkve pripada nasim Svabama ili nasim kolonistima (posto se niko nije uselio u crkvu, inace bi resenje bilo jasno). Steta sto trune takvo arhitektonsko blago mada verujem kad bi crkva pala u prave ruke bila bi pravi dragulj i ponos na Vojvodjanskoj ravnici.

Nadam se da je nece niko srusiti posto je to izgleda postao obicaj u poslednjih 15 godina!

Ne znam , da li ste ikada prolazili kroz Mladenovo ? Tamo ima katoliиka crkva koja je u takvom stanju da izgleda da je drugi svetski rat  upravo zavrsen . Rupe od metaka na sve strane i velika rupa od granate na krovu crkve , krst isperd crkve je skroz izresetan i odvaljen , samo da kazem da je Mladenovo bilo nekada nemacko selo , a sada tu zive kolonisti koji su dosli nakon drugog svetskog rata i to govori o njihovoj kulturi !Ti isti kolonisti su uglavnom glasaci SPS-a i SRS-a !Treba to da vidite , ja sam se zgrozio kad sam to ugledao! Od kukanja nema nista .Pljunite u sake pa zajednickom akcijom popravite ono sto ste razrusili..Pri tom nemojte da zaboravite da i u vasim kucama koje ste dobili, kada su Nemcima oduzete ,vratite na patos parkete koje ste polozili nakon useljavanja u te kuce.Dobro je pisac ovog teksta primetio da su Nemci nenormalno vredni,zato i mogu  da se vrate u njhovu"umivenu "Nemacku.Sta mislite,ko im je tu Nemacku umio.Oni sami i umivaju je jos uvek da se nebi morali stideti kao Putincani.To nije bas karakteristicno samo za Putincane.Na primer ,Titelska evangelisticka crkva nije nista bolje prosla.Neznam dali se neko tamo zbog toga stidi ali mislim da bi trebalo.U euforiji pravoslavne crkvene renesanse,novo peceni vernici zaboravljaju da je svaka crkva Boziji hram i da ni po cemu nije manje vredna od njihove.Da je bogohuljenje rusiti tudje hramove.Mislim da su tadasnji kolonisti imali najmanje razloga da mrze Nemce u cije su se kuce useljavali.Vojvodjanski Nemci njima nisu nista nazao uradili.Trebali su iz zahvalnosti da cuvaju svetinju njihovih darodavaoca.Zato braco,pljunite u sake,sredite crkve koje ste sami oskrnavili,ne uvek "oni drugi".Pokazite bar malo volje i zahvalnosti vasim darodavcima.Mozda im se suza u oku pojavi kad dodju vase ,nekada njihovo selo,zato sto shvataju da je nihvo dobrocinstvo bilo uzalud.

Neko je napisao da su zvona pretopljena morao bih ga demantovati posto ta zvona postoje jos uvek u kupoli crkve. Cesto se pod SREMCE svrstavaju ljudi koji su dosli kao kolonizatori i postali unistitelji srema i onooga sto je predstavljao.Putinci su bili mesto sa ogromnim vocnjacima i vinogradima a po dolasku kolonizatora su unisteni ti isti i napravljene njive.Nego da nebi puno skretao sa teme.Posto mi je prijatelj najcesce docekivao Nemce koji su dolazili da posete svoju dedovinu imao sam prilike da se vidim sa nekima pa kad oni nemaju zelju da srede tu istu crkvu nevidim razlog zasto bi je Srbi sredjivali pored toliko svojih zapustenih svetinja. Ta crkva je pod nadleznoscu Golubinacke katolicke crkve i oni su ti koji su trebali da se staraju o njoj no od toga nista nema jer i ako su poslate neke pare nisu ih upotrebili u te svrhe jer od kada ja pamtim na crkvi je radjeno samo jednom i to poodavno.